Kendra Lestrange Asistent Hufflepuffa
Broj poruka : 280 Datum upisa : 06.01.2011 Lokacija : Srbija
| Naslov: Kendra Lestrange Pon Jan 31, 2011 12:03 pm | |
| Slika: Ime i prezime: Jovana Đ. Kako si nas pronašao/la: Preko drugog foruma. Hogvorts.tk Drugi likovi: Ne trenutno. Ime i prezime lika: Kendra Lestrange Godine: 15 Pol: Ž Na slici je: Taylor Momsen Građa: Osrednje građe. Boja kose: Plava. Boja očiju: Zelena. Porodica: / Karakter: Kendra je po prirodi buntovna devojka, željna avanture. Voli mnogo da putuje. Arogantna je, tvrdoglava, društvena, otvorena za sve, voli dobar provod. Prema pravim prijateljima je prava umiljata maca, iskrena i preterano zaštitnički nastrojena. Zbog svog karaktera, često upada u nevolje, što ni ona sama ne voli, ali ne pokušava da se popravi. Ne voli mrzovoljne ljude i one koji su puni sebe. Takođe joj ponekad nedruželjubivi ljudi idu na živce. Lako se posvađa, ali se još lakše i izmiri. Oduvek je volela da glumi, ali magija joj je ipak bliža k srcu. Istorija lika: Kendra je rođena u nemagijskom selu blizu Londona. Oba roditelja su joj čarobnjaci, uprkos tome, s magijom se prvi put susrela tek sa 11 godina kada je i krenula na Hogvorts. Ima stariju sestru Laylu i mlađeg brata Dean-a. Otac im je poginuo kada je Kendra imala 8 godina, ostavljajući njihovu majku da sama brine o njima. Još dok je bila dete, njeni roditelji su često menjali mesto boravišta. Godinama unazad, Kendra je bila odličan, ali i ne baš toliko primeran učenik. Učenik je Hufflepuff-skog doma. U trećoj godini je postala asistent Hufflepuff-ske kuće, što još uvek i jeste. Primer RP-a: Kendra je bila poprilično izgladnela od svih tih višečasovnih ponavljanja gradiva. Nije imala volje više ni da otvori oči, a kamo li da ustane s kreveta. Glad je bila jača, tako da se Kendra ipak morala pokoriti zahtevima svog tela. Krećući se ka kuhinji, veoma sporo i iscrpelo, pitala se, da li postoji mogućnost da sada nema nikoga dole i da neće uspeti da uzme nešto od vilenjaka. Znala je da bi joj oni dali u bilo kojoj drugoj situaciji, ali tada je zaista bilo kasno. Kako li sam uopšte mogla zaboraviti na večeru?, pitala se. Došavši do vrata kuhinje, potvrdila je svoju teoriju o tome kako nikoga u ovo vreme neće biti. "Sjajno...", promrmljala je jedva čujno. Sela je na pločnik pored vrata i postavila ruku preko stomaka. "Nećeš se ti meni dugo buniti", reče tiho, gledajući ponovo u bravu od vrata kuhinje. Nakon pet minuta, jedva ustavši, izvadila je štapić i oprobala par čini, pre nego što je čula šum koraka koji su dolazili u njenom pravcu. Uspanivčiši se, potrčala je ka obližnjoj statui, sakrivši se iza nje, iako je znala da joj to neće ništa pomoći, ako je ta osoba koja je prilazila, bila profesor. (Moj post sa ovog foruma.) | |
|